Bayraktar TB2, jurišna bespilotna letelica
Tokom prethodnih godina, ni jedan od lokalnih ratova nije bio završen bez upotrebe bespilotne avijacije. Interes za bespilotne letelice raste širom sveta. Očigledno je da budućnost pripada ovom oružju. Istovremeno, na tržištu je dostupan široki dijapazon bespilotnih letelica: od malih, namenjenih izviđanju do velikih jurišnih bespilotnih letelica, koji se po dimenzijama i geometriji mogu uporediti sa klasičnim avionima. Poslednji sukob u Nagorno-Karabahu, koji je započeo 27. septembra, naziva se i „rat dronova“.

Snimci napada izvedenih bespilotnim letelicama, koje je redovno objavljivala pres služba azerbejdžanskog Ministarstva odbrane, postali su živopisni vizuelni simbol sukoba u ovom regionu. Bespilotne letelice, koje su dejstvovale po različitim ciljevima, postale su simbol ovog rata i pomogle azerbejdžanskim snagama da postignu uspeh na bojištu. Scene koje su snimile azerbejdžanske bespilotne letelice široko su rasprostranjene na forumima i društvenim mrežama, igrajući veliku ulogu u informacionom ratovanju.
Bespilotna letelica koja je nesumnjivo postala najpoznatija i najčešće pominjana u ovom sukobu, svakako je bespilotna letelica Bayraktar, turske proizviodnje.
Baykar Makina: Od automobilskih delova do jurišnih BPL
Jurišna bespilotna letelica Bayraktar TB2 razvijena je u turskoj kompaniji Baykar Makina, osnovanoj 1984. Na početku svog postojanja, kompanija se specijalizovala za proizvodnju komponenti za auto industriju. Počevši od 2000, kompanija se preorjentisala na vazduhoplovnu industriju. Danas je najuspešnija turska kompanija na polju proizvodnje bespilotnih letelica, ali i kreiranju veštačke inteligencije. Kompanija zapošljava 1100 radnika, dok je ukupan broj bespilotnih letelica proizvedenih u ovoj kompaniji premašio 400 primeraka.
Prva istraživanja na polju bespilotnih letelica započeta su 2000, da bi već četiri godine kasnije bio izveden prvi samostalni let. Već 2005. je demonstrirana prva minijaturna bespilotna letelica Bayraktar Mini, čija je serijska proizvodnja započeta već naredne godine.
Razvoj sopstvenog projekta jurišne bespilotne letelice započet je krajem dvehiljaditih godina. Prvi probni let jurišne letelice, nazvane Bayraktar TB2, izveden je 2014. Iste godine je započeta i isporuka prvih letelica ovog tipa turskim oružanim snagama. Pored turskih oružanih snaga, ove bespilotne letelice koristi i turska policija. Kada je reč o inostranim kupcima, ovu bespilotnim letelicama opremljene su i oružane snage Katara, Ukrajine i verovatno Azerbejdžana (oružane snage Azerbejdžana su juna 2020. objavile da su spremne da kupe turske jurišne letelice).
Sposobnosti jurišne bespilotne letelice Bayraktar TB2
Turska jurišna bespilotna letelica Bayraktar TB2 pripada klasi taktičkih bespilotnih letelica MALE (Medium Altitude Long Endurance). Vazduhoplovni eksperti tvrde da ova letelica ima moderniji sistem upravljanja i softver u odnosu na izraelsku letelicu Heron. Letelica je namenjena izvršenju zadataka izviđanja, nadzora i napada na ciljeve na zemlji. Zahvaljujući modernoj avionici, letelica autonomno poleće, leti i sleće.
Prema rečima proizvođača, u naoružanju turske vojske nalazi se ne manje od 110 letelica, koje su do sada ostvarile više od 200 000 sati naleta. Turski rekord leta letelice Bayraktar TB2 iznosi 27 časova i tri minuta. Standardni komplet Bayraktar TB2 sačinjava šest letelica Bayraktar TB2, dve zemaljske kontrolne stanice i izvor napajanja.

Spolja gledano, Bayraktar TB2 je letelica sa pravim krilom, velikog odnosa širine i dužine krila, sa fiksnim stajnim trapom tipa tricikl. Raspon krila iznosi 12 metara. Repna sekcija letelice je u obliku okrenutog latiničnog slova „V“. Maksimalna dužina letelice iznosi 6,5 m, dok je visina 2,2 m. Trup letelice je izrađen od modernih kompozitnih materijala, većinom od karbon fibera. U letelicu su ugrađeni dnevna, IC kamera, kao i laserski daljinomer i laserski obeleživač cilja.
Maksimalna poletna masa letelice iznosi 650 kg, dok je nosivost 150 kg; rezervoar goriva je kapaciteta 300 litara. Letelica ima četiri podvesne tačke, na koje se mogu podvesiti laserski vođene bombe.
Letelica je pogonjena benzinskim motorom Rotax 912, snage 100 KS. Ovaj motor je dovoljan da obezbedi bespilotnoj letelici krstareću brzinu leta od 130 km/č, kao i maksimalnu od 220 km/č. Deklarisani plafon leta iznosi oko 8200 m. Maksimalna autonomija leta iznosi 27 časova.
Naoružanje BPL Bayraktar TB2
Jurišna bespilotna letelica Bayraktar TB2, kao što je već navedeno, ima četiri podvesne tačke pod krilima i može poneti do četiri mikro projektila specijalno projektovanih za upotrebu na bespilotnim letelicama. Bayraktar TB2 može koristiti municiju sa laserskim navođenjem: MAM-L i MAM-C. Vođena bomba MAM-L razvijena je kao verzija protivoklopne vođene rakete velikog dometa L-UMTAS. Avionska municija se razlikuje od osnovne verzije po tome što nema raketni motor i razvijenijim krilima koje omogućuju jedrenje do cilja.

Municija za BPL Bayraktar projektovana je u vodećoj turskoj kompaniji za proizvodnju naoružanja – Roketsan. Radi se o visokopreciznoj, municiji malih dimenzija, sa veštačkom inteligencijom, koja je projektovana specijalno za upotrebu na bespilotnim letelicama, lakim jurišnim avionima, kao i na različitim vazduhoplovnim platformama. Municija je opremljena i sistemom za lasersko ozračivanje ciljeva (poluaktivno lasersko vođenje).
Prema zvaničnim informacijama proizvođača municije, MAM-L se može opremiti sa tri tipa bojeve glave: visokoeksplozivnom fragmentirajućom, termobaričkom i tandem (protivoklopna verzija). Masa projektila je 22 kg, dug je 1 m, dok je prečnik 160 mm. Daljina gađanja je 8 km. Masa bojeve glave, zavisno od verzije, iznosi od 8 do 10 kg.
Municija MAM-C je čak i manja i može se opremiti sa dve vrste bojeve glave: visokoeksplozivnom fragmentirajućom i višenamenskom bojevom glavom. Masa projektila MAM-C je 6,5 kg, dug je 970 mm, dok je prečnik 70 mm. Daljina gađanja iznosi 8 km.
Diskusija o ovoj temi dostupna je na Paluba.info forumu na sledećem linku.